Kada sam pakovala stvari za bebu, bila sam sigurna da znam šta treba. Onda je beba stigla, i brzo sam shvatila koliko se moja lista razlikovala od onoga što se zaista nosilo svaki dan. Neki komadi za koje sam mislila da su nužni jedva da su izašli iz ormara, dok su drugi, oni najjednostavniji, bili u pranju gotovo svaki dan. Ovaj tekst je iskrena slika tih prvih trideset dana, bez uljepšavanja, da ti kao nova mama znaš na šta vrijedi potrošiti novac i živce, a šta mirno možeš preskočiti.
Prvih mjesec dana garderoba se vrti oko jedne riječi: presvlačenje. Beba ne bira posebne prilike, nego provodi dane u nekoliko jednostavnih komada koji se mijenjaju češće nego što ijedan vodič nagovijesti. Naučila sam to već prve sedmice, kada sam ostala bez čistih bodića do podneva.
Niko mi nije rekao koliko puta dnevno beba zaprlja odjeću. Između bljuckanja, procurelih pelena i sitnih nezgoda pri hranjenju, jedan bodić rijetko izdrži pola dana. Zato realno trebaš više osnovnih komada nego što lista u trudnoći predviđa, jer pranje ne stiže tempom kojim beba prlja. Ono što sam mislila da je previše, pokazalo se kao taman.
Prvih sedmica beba praktično živi u jednom sloju uz kožu i jednom preko, danju i noću. Nema podjele na „odjeću za izlazak” i „odjeću za kući”, jer se ionako rijetko izlazi. Sve se svodi na komade koji su udobni za ležanje, lagani za presvlačenje i dovoljno topli, a sve ostalo je višak koji samo zauzima mjesto.
Ako bih izdvojila ono što je zaista bilo u rotaciji svaki dan, lista je kratka i jednostavna:
Ispod je svaki od ovih komada i zašto se baš on toliko nosio.
Apsolutni pobjednik prvih dana bili su komadi na drikere, dakle na kopče umjesto na dugmad ili navlačenje preko glave. Tu spadaju i benkice koje se kopčaju sa strane, kao da bebu zamotaš, pa ne moraš provlačiti tkaninu preko glave. Kada presvlačiš bebu deset puta dnevno, svaka sekunda i svaki pokret se broje. Drikeri se otvaraju jednim potezom i mijenjaš pelenu bez potpunog svlačenja. Kombinezon ili jednodjelna pidžama na drikere bili su mi spas i danju i noću.
Preko bodića najčešće su išle gegice s mekanim strukom koji ne pritiska, ili jednostavan komplet od mekanog pamuka. Bili su dovoljno topli, a opet lagani, pa se beba u njima nije ni smrzavala ni pregrijavala. Kompleti koji se lako kombinuju značili su da uvijek imam čistu varijantu pri ruci.
Sitni komadi koje sam zamalo potcijenila. Kapica je držala toplotu, čarapice su grijale male nožice koje se brzo ohlade, a rukavice protiv grebanja čuvale su bebino lice od oštrih noktića u prvim sedmicama. Svaki od njih je sitan, ali se nosio gotovo neprekidno.
Sad dolazi dio koji bih voljela da mi je neko ranije rekao. Dobar dio onoga što sam unaprijed kupila jedva je izašao iz ormara.
Svečani kompletići, haljinice za fotografije, tvrde cipelice i komadi s puno dugmadi izgledali su predivno na vješalici, ali u stvarnosti su ostali neiskorišteni. Beba ih je nosila po sat vremena, ako uopšte, jer su otežavali presvlačenje i nisu bili udobni za cjelodnevno ležanje. Najmanju veličinu sam kupila u previše komada, pa je dobar dio ostao premali prije nego što sam stigla da ga obučem. Nauk je jednostavan: ono što je nepraktično, koliko god lijepo, uglavnom ostaje na strani.
Jedna stvar o kojoj se rijetko govori jeste da se prvih sedmica i mama oporavlja. Tijelo je umorno, a nakon carskog reza svaki pokret je oprezniji i sporiji. U tom stanju, laka odjeća za bebu nije luksuz, nego stvarna pomoć.
Kada imaš bolove i kada si neispavana, presvlačenje koje traži dvije ruke i puno snage postaje pravi izazov. Komadi na drikere koje otvoriš i zatvoriš gotovo jednom rukom bili su mi spas, posebno noću i nakon carskog reza. Što je presvlačenje brže i jednostavnije, to više snage ostaje tebi za oporavak. Zato sam svakoj budućoj mami počela savjetovati da gleda koliko je odjeća laka za rukovanje, a ne samo kako izgleda.
Ono što na prvi pogled djeluje kao detalj, u svakodnevnoj rutini postane presudno. Nekoliko sitnica je stvarno olakšalo prve dane.
Tri sitnice su se izdvojile. Prvo, drikeri umjesto dugmadi, jer skraćuju svako presvlačenje. Drugo, prozračan, prirodan materijal poput organskog pamuka, hipoalergen i nježan koži, pa se beba ne preznojava i koža ostaje mirna. Treće, odjeća koja se lako pere i brzo suši, jer kada pereš svaki dan, svaki sat sušenja se računa. Te tri stvari zajedno odlučile su koji su mi se komadi vraćali u rotaciju, a koji su ostajali po strani.
Da krećem ispočetka, moja lista bi izgledala bitno drugačije. Manje uljepšanog, više praktičnog.
Opet bih kupila: dovoljno bodića i kombinezona na drikere, nekoliko mekanih kompleta, kapice, čarapice i rukavice, sve u prirodnom materijalu. Ne bih kupila, ili bih uzela tek poneki komad: svečane kompletiće, tvrde cipelice, gomilu najmanje veličine i bilo šta s puno dugmadi. Najmanju veličinu, ako imaš od koga, mirno posudi ili naslijedi, jer je beba nosi tek nekoliko puta prije nego što je preraste. Ukratko, sljedeći put bih ulagala u ono što se nosi svaki dan, a ne u ono što lijepo izgleda na slici.
Kada danas gledam Mamino setove, prepoznajem upravo ono što mi je u prvih mjesec dana stvarno trebalo. To su komadi na drikere za lako presvlačenje, mekan organski pamuk koji diše i lako se pere, i usklađene cjeline u kojima uvijek imaš čistu varijantu pri ruci. Umjesto da pogađaš šta će se nositi, a šta ostati u ormaru, set već sadrži ono što se koristi svaki dan. Pogledaj setove i odjeću za prve dane bebe.
Najviše se nose bodići i kombinezoni na drikere, preko njih gegice ili mekani kompleti, te kapica, čarapice i rukavice protiv grebanja. To su komadi koji su udobni za cjelodnevno ležanje i laki za često presvlačenje. Svečana i ukrasna odjeća se prvih sedmica nosi rijetko, jer se beba uglavnom ne izlazi i provodi dane u jednostavnim, mekanim slojevima.
Realno više nego što se na prvi pogled čini, okvirno šest do dvanaest, jer se zbog bljuckanja i procurelih pelena presvlači više puta dnevno. Tačan broj zavisi od toga koliko često pereš i koliko brzo se odjeća suši, pa zimi računaj na koji komad više. Sa premalo bodića brzo ostaneš bez čistog, pa je bolje imati rezervu nego prati svaki dan pod pritiskom.
Za prve sedmice gotovo uvijek jesu. Drikeri se otvaraju i zatvaraju jednim potezom, omogućavaju promjenu pelene bez potpunog svlačenja i ne traže provlačenje preko glave. Isto vrijedi za benkice koje se kopčaju sa strane. Kada presvlačiš bebu mnogo puta dnevno, i kada si umorna ili se oporavljaš nakon carskog reza, ta brzina i jednostavnost mnogo znače.
Kod mene su to bili svečani kompletići, tvrde cipelice, prevelika količina najmanje veličine i komadi s puno dugmadi. Lijepo su izgledali, ali su se rijetko nosili jer su otežavali presvlačenje ili ih je beba prerasla prije nego što sam stigla da ih obučem. Praktičnost se pokazala važnijom od izgleda.
U prvim sedmicama beba uglavnom spava u onome u čemu provodi i dan, najčešće u mekanom kombinezonu ili jednodjelnoj pidžami na drikere. Posebna pidžama nije nužna, ali jednodjelni komad koji grije i lako se mijenja za noćne promjene pelene je praktičan. Bitno je da bude udoban, prozračan i da se otvara brzo, da noćno presvlačenje bude što kraće.
